Mnoga poljoprivredna gazdinstva u regionu bave se uzgojem voća i povrća. Nakon žitarica, voćnjaci i ratarske kulture su najisplativiji usevi, ali zahtevaju pomno planiranje skladištenja biljnih kultura, pre njihove prodaje i distribucije. Baš kao i kada je reč o žitaricama, cena otkupa u sezoni voća i povrća zna da bude izuzetno niska. Obzirom da su plodovi traženi tokom cele godine, potrebno je naći način da se očuvaju u savršenom stanju.
To nije problematično za kulture kao što su grašak, mahune, paprika, koje se zamrzavaju na niskim temperaturama, ali kako očuvati svežinu, recimo, jabuka?
Svaki plod je živi organizam – nakon berbe ima ograničen životni vek tokom kojeg treba da bude iskorišćen. Pravilno skladištenje omogućava produženje životnog veka plodova, a odlaže njihovo kaliranje i truljenje. Voće i povrće je najbolje skladištiti u rashladnim komorama – hladnjačama.
Hladnjače dolaze u više varijacija, a koju ćete odabrati za vaše poljoprivredno gazdinstvo zavisi od vaših mogućnosti i potreba:
- Koju vrstu plodova planirate da čuvate u hladnjači?
- Koju količinu plodova želite da čuvate u hladnjači?
- Koji je vremenski period skladištenja?
- Koji je koeficijent obrta?
Voćni plodovi su najosetljiviji za skladištenje. Kada je velika količina voća skladištena na istom mestu, dozrevanjem može doći do otpuštanja gasova, koji u velikoj količini mogu biti zapaljivi, zato je sa voćem potreban izuzetan oprez.
Kako biste ceo proces proizvodnje voća i povrća završili na sopstvenom gazdinstvu biće vam potrebna hladnjača za skladištenje plodova, mašine za pakovanje i eventualno vozila za distribuciju.
Vrste hladnjača
Poljoprivredna gazdinstva malih i srednjih kapaciteta uglavnom ne raspolažu velikim profesionalnim hladnjačama sa kontrolisanom atmosferom. Takve hladnjače su skupe, a mahom ih imaju samo veliki proizvođači. Kako ne biste morali da plaćate uslugu uslužnog skladištenja u takvim hladnjačama možete napraviti svoju hladnjaču kapaciteta koji je dovoljan za vaše potrebe.
Vaša hladnjača može biti jedna od dve vrste modela, zavisno od tehnologije koju primenjujete za očuvanje voća, odnosno povrća:
- Hladnjača sa standardnim sistemom hlađenja
- Hladnjača sa kontrolisanom atmosferom (CA)
U idealnom slučaju više malih poljoprivrednih gazdinstava bi se moglo udružiti u zadruge i zajedničkim snagama napraviti hladnjaču velikog kapaciteta, pribaviti mašine za pakovanje u vreće i transportna vozila, kako bi olakšali proizvodnju i postigli najbolje cene.
Infrastruktura za izgradnju hladnjače
Pre nego pristupite izgradnji hladnjače idealno bi bilo da osmislite plan vaše proizvodnje u narednih 10ak godina, kako biste mogli da predvidite koji smeštajni kapaciteti će vam biti potrebni. U zavisnosti od vaših potreba odlučićete se i za vrstu objekta koji ćete graditi. Gradnja hladnjače se može podeliti u više faza, zavisno od vaših finansijskih mogućnosti.
Infrastrukturu hladnjače čine:
- Prilazni i unutrašnji putevi
- Glavni i prateći objekti – prostorije za prijem i pripremu robe, prostor gde se nalaze mašine za pakovanje u vreće, rashladne komore, prostorije za ambalažu, kancelarije
- Vodosnabdevanje
- Snabdevanje električnom energijom
- Skladište za gorivo za zagrevanje prostorija, ukoliko postoji potreba
- Skladište za odvod otpadnih voda
Prostor za skladištenje, pakovanje i distribuciju se može podeliti na tri celine – centar sa rashladnom komorom, centar za pakovanje gde se nalaze mašine za pakovanje u vreće i distributivni centar odakle se roba odvozi do krajnjih kupaca.
Za izgradnju hladnjače biće vam potrebna dozvola nadležnih institucija. Uz zahtev za dobijanje građevinske dozvole treba da podnesete i tri primerka projekta vaše buduće hladnjače. Pre dobijanje dozvole biće neophodno izvršiti proveru tla, dostupnost vode i struje, a u blizini hladnjače ne smeju postojati zagađivači tla, vode i vazduha, kao ni životnjske farme.
Kako se gradi hladnjača?
Proces izgradnje je dosta sličan kada su u pitanju hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja ili sa kontrolisanom atmosferom. CA hladnjače zbog kontrolisane atmosfere moraju biti hermetički zatvorene, kako ne bi došlo do mešanja spoljašnjeg i unutrašnjeg vazduha.
Projektant će vas obavestiti o svim potrebnim vrstama materijala i nadgledaće ceo tok gradnje, kako bi hladnjača bila kompaktna i zaptivena. Hladnjače se uglavnom grade od metalnih panela, različitih dimenzija i debljina, između kojih se nalazi poliuretanska pena.
Hladnjače moraju biti savršene toplotne i hidro izolacije, a moraju posedovati i nezapaljiva svojstva. Ne smeju da dopuste prodor štetočina u konstrukciju, kao ni prodor vode, prašine ili bilo kojih drugih nečistoća. To podrazumeva zidove bez pukotina, a sve cevi moraju biti zaštićene čeličnim mrežicama.
Hladnjače treba graditi odignute od tla – bar pola metra, kako bi odolele vremenskim nepogodama i kako bi transport plodova bio jednostavniji. Pri gradnji treba koristiti materijale koji su čvrsti, otporni i izdržljivi, laki za čišćenje i dezinfekciju, a koji pri visokim temperaturama ne gube svoja svojstva.
Da li je gradnja hladnjače isplativa investicija?
Broj komora u hladnjači zavisiće od potreba poljoprivrednog gazdinstva. Hladnjače malih i srednjih poljoprivrednih gazdinstava uglavnom imaju 4-6 rashladnih komora, dok hladnjače sa kontrolisanom atmosferom mogu imati i do 30. Hladnjača sa kontrolisanom atmosferom će biti isplativa investicija za vaše poljoprivredno gazdinstvo ako proizvodite i prodajete bar 50 tona plodova. Ako je obim vaše proizvodnje manji odlučite se za izgradnju hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja.