
Kada beba pokazuje neobične reakcije na hranu, deterdžente, polen ili čak na mleko, roditelji se često suočavaju sa dilemom, da li je u pitanju alergija ili intolerancija? Iako se ova dva pojma često koriste kao sinonimi, razlika između njih je velika. Alergijska reakcija je odgovor imunog sistema na supstancu koju prepoznaje kao pretnju, dok je intolerancija najčešće problem sa varenjem određene hrane ili njenom obradom u organizmu.
Roditelji često primete osip, probleme sa disanjem, bolove u stomaku ili promene u bebinom ponašanju, ali nisu sigurni da li je u pitanju prolazna nelagodnost ili ozbiljan zdravstveni problem. Neprepoznavanje simptoma može dovesti do pogrešnih zaključaka i neadekvatne reakcije, što može produžiti bebine tegobe. Zato je važno znati kako razlikovati alergiju od intolerancije i prepoznati signale koje bebin organizam šalje.
Alergija kod beba: Koji simptomi ukazuju na pravu alergiju?
Alergija kod beba može izazvati niz simptoma koji variraju od blagih do ozbiljnih, a najčešće se manifestuju na koži, disajnim putevima i sistemu za varenje. Roditelji bi trebalo da obrate pažnju na promene koje se javljaju neposredno nakon kontakta sa određenim alergenom, jer alergijske reakcije obično nastaju brzo. Osip, crvenilo, svrab ili oticanje usana i kapaka su među najčešćim znakovima. Takođe, beba može imati curenje iz nosa, kijanje, otežano disanje ili čak promuklost, što može ukazivati na reakciju respiratornog sistema.
Pored ovih simptoma, alergija kod beba može se ispoljiti i kroz probleme sa varenjem, poput povraćanja, proliva, grčeva ili nadutosti. U težim slučajevima, može doći do anafilaktičke reakcije, koja uključuje naglo oticanje grla i otežano disanje, što zahteva hitnu medicinsku pomoć. Zbog toga je važno da roditelji pažljivo prate reakcije svoje bebe nakon konzumiranja hrane ili izlaganja novim supstancama, kako bi mogli na vreme da prepoznaju znakove alergije i potraže stručnu pomoć.
Razlika između alergijske reakcije i netolerancije na hranu
Mnogi roditelji brinu kada njihova beba odreaguje na određenu namirnicu, ali je važno razumeti da alergijska reakcija i netolerancija na hranu nisu isto. Alergija je odgovor imunog sistema, dok je intolerancija problem varenja ili metabolizma određene supstance. Ova razlika je ključna jer određuje način na koji se problem tretira i koliko ozbiljne posledice može imati.
Kod alergije, imunološki sistem prepoznaje određeni protein iz hrane kao pretnju i pokreće odbrambenu reakciju. Simptomi se obično javljaju brzo, u roku od nekoliko minuta do dva sata, i mogu uključivati oticanje, svrab, osip, teškoće sa disanjem ili čak anafilaktički šok. S druge strane, netolerancija na hranu ne uključuje imunološki odgovor i obično izaziva postepene tegobe, kao što su nadutost, gasovi, dijareja ili bol u stomaku, koji se javljaju nekoliko sati nakon konzumiranja određene hrane.
Još jedna bitna razlika je količina unete namirnice koja izaziva reakciju. Kod alergije, čak i tragovi alergena mogu izazvati ozbiljne posledice, dok kod intolerancije problem nastaje tek kada organizam unese veću količinu problematične hrane.
Kako lekar postavlja dijagnozu?
Ako roditelji sumnjaju da njihova beba ima alergiju ili intoleranciju na hranu, najvažnije je potražiti stručnu pomoć. Lekar će uzeti detaljnu anamnezu, analizirati simptome i način ispoljavanja reakcije, a zatim predložiti odgovarajuće testove kako bi se postavila tačna dijagnoza.
Kod alergija, najčešće se sprovode testovi na koži i analize krvi koje mere prisustvo specifičnih antitela na određene alergene. Testovi na koži se obično rade tako što se na površinu kože nanose kapljice različitih alergena, a zatim se blago ubode kako bi se videlo da li će doći do reakcije. Ako se pojavi crvenilo, otok ili svrab, smatra se da dete ima alergiju na tu supstancu.
Kod intolerancije na hranu, testiranje je drugačije. Ne postoji specifičan medicinski test koji sa sigurnošću može potvrditi netoleranciju, pa se dijagnoza postavlja uglavnom metodom eliminacije. Lekar može preporučiti vođenje dnevnika ishrane, gde roditelji zapisuju šta beba jede i kako na to reaguje.
Šta učiniti ako sumnjate na intoleranciju?
Ako sumnjate da vaša beba ne podnosi određenu hranu, prvi korak je pažljivo praćenje simptoma i vođenje dnevnika ishrane. Zapisujte šta beba jede, kada se simptomi javljaju i kako se manifestuju. Ovo može pomoći lekaru da brže dođe do zaključka i preporuči odgovarajuće promene u ishrani.
Jedan od najefikasnijih načina da se utvrdi intolerancija jeste eliminaciona dijeta. To znači da se sumnjiva namirnica izbacuje iz ishrane na dve do četiri nedelje, a zatim se postepeno uvodi ponovo, dok se prati kako beba reaguje. Ako simptomi nestanu tokom perioda izbacivanja i ponovo se pojave nakon ponovnog unošenja, verovatno je da postoji intolerancija.
Osim toga, konsultacija sa pedijatrom ili nutricionistom je ključna. Oni mogu preporučiti alternative za namirnice koje izazivaju probleme, kako bi beba i dalje dobijala sve potrebne hranljive materije.
Važno je ne donositi zaključke pre nego što se konsultujete sa stručnjacima. Ponekad simptomi koji deluju kao intolerancija mogu biti posledica drugih digestivnih problema, pa je neophodno utvrditi tačan uzrok pre nego što se uvedu dugoročne promene u ishrani.